Esej Jovana Skerlića posvećen francuskoj političkoj i socijalnoj poeziji između 1830. i 1848. godine. Prikazuje intelektualno i političko vrenje tog doba, romantizam, verske rasprave i rane socijalističke ideje, uz osvrt na pesnike koji su ih izražavali. Zanimljiv je kao pregled odnosa književnosti i društvenih previranja u Francuskoj.
POGLED NA POLITIČKU I SOCIJALNU FRANCUSKU POEZIJU OD 1830. DO 1848. (1901)
Jovan Skerlić
Doba od 1830. do 1848. bilo je u Francuskoj trenutak najvećeg intelektualnog vrijenja u HІH vijeku, i jedna od najljepših epoha ljudskoga duha. Život je tekao talasima, i neka grozničava djelatnost podsticala je sve duše. To je bio trenutak građenja i prepravljanja sviju ideja, sviju vjerovanja koje dadoše osobeni žig vijeku koji se sada navršio.
To je zlatno doba romantizma, vrijeme njegovih velikih pobjeda. Realizam, u moćnim romanima Balzakovim izilazio je na vidik i objavljivao novu jednu književnost, analitičnu i neveselu. Na religioznom polju, jedni, kao opet Šatel i njegovi đaci, htjeli su da u liturgiji zamijene latinski narodnim jezikom, drugi, kao Lamene, mirili su dogmu i slobodno ispitivanje, vjeru i razum, Crkvu i Demokratiju. U politici, nove stranke su se stvarale i postavljale ozbiljna i teška pitanja koja pak potomstvo ima da riješi: dogmatični liberalizam, koji je htio da zamijeni staro plemstvo obogaćenom buržoazijom, odbacujući svaku reformu u ekonomskom stanju stvari; radikalizam, koji traži opšte pravo glasanja, demokratizaciju vlasti i intervenciju Države u odnose između Kapitala i Rada; reformistički socijalizam, koji hoće ekonomsku demokratiju i teži ka postupnoj socializaciji svojine; revolucionarni komunizam koji računa na coups de maiu da ostvari cjelokupan ideal komunistički. Najzad, to je bilo cvjetanje teorije društvenoga preobražaja. Utopiste, te bezazlene i uzvišene duše, apsolutne i pune preziranja stvarnosti, snijevali su da sagrade jedno idealno društvo na ruševinama prošlosti i u haosu novih ideja i vjerovanja. Oni su govorili da ljudi moraju biti umorni od toga