Readnara

Petljina cura

Simo Matavulj

  • Pripovetke
  • Jezik knjige: srpski
  • 14 strana

Petljina cura je priča Sime Matavulja o malom primorskom mestu i težacima za vreme berbe. Kada stigne vest o smrti starog plemića i suca, Petljina ćerka prenosi seoske reakcije, a pripovedanje oslikava običaje, ogovaranja i ljudsku prirodu. Vredi je slušati zbog živih likova i tiho ironičnog tona.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Simo Matavulj

Petljina cura

Stari našljednji sudija primorskoga grada Travnja, plemić Pavao Trenk, umrije napriječac u kavani Kod orla. To se dogodilo pred veče, tri dana pred Miholj dan, u jeku berbe, kada su travanjski težaci danjivali po vinogradima. Sjutradan prvu vijest o tome donese iz grada Petljina cura, koju roditelji zorom bjehu poslali da nješto donese iz kuće. Njen otac, Petar Miljević, prozvani "Petlja", čuvši to, skide kapu, prekrsti se i samo reče: "Bog da ga prosti!" pa nastavi rad kao da ništa ne bješe ni čuo. Njegova žena, Planina, pogleda ga krotko, oči joj se napuniše suzama i šapnu: "Dobri čovječe, tebe mora i bog voljeti". To je čula samo njihova cura, lijepa Stojanka, pa, pogledavši podrugljivo mater, odleti u susjedni vinograd. Njihov sin, nedotupavni Ivica, dugo je sjedio zablenut.

Do podne Petljina cura obigra gotovo sve vinograde, pa, kad se vrati, stade pričati kako je ko primio strašnu novost. Bogati i preugojeni starac Mijat Barić, nadimkom Lojko, sav se, veli, uzdrhtao i dugo je ležao pod maslinom, dokle se povratio. Mitar Radojčić rekao je: "Tako! Dakle! tako otide na drugi svijet stari bezbožnik? A tvoj tata Petlja, sve igra od radosti, je li?..."

Planina, sva crvena, diže glavu:

- Zašto bi se tata radovao?

Petljina cura sleže ramenima i odgovori, očevidno podrugljivo:

- Ne znam, mamo, šta Mitar bulazni. A najljepše je bilo čuti Markišu Brkića. Obješenjak, smjesta je sročio tužbalicu i počeo naricati, te su se svi njegovi berači previjali od smijeha. I on tu nješto pominje tatu, - njekakav sukob između tate i Trenka, kad su bili mladi...

Petlja se odmače, žena se većma sagnu, a Stojanka nastavi pričati šta je rekao Ivan Trtak, šta Ilija Bumbar, šta Školjevići, šta Jovčići.

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti