Početak dela
Simo Matavulj
Otkrovenje
U ono vrijeme, u gradu Travnju, najznatnija ličnost bješe konte
Berislav Borkić, stariji gospodin, koji ostade neoženjen, koji nije mario ni za koga, ni za što, osim za lov, za knjige i putovanja. Njegovu djedu Viktoru, kao i svoj ostaloj vlasteli iz Primorja, početkom XIX stoljeća, Francuzi oduzeše feud i podijeliše ga težacima. Starac ne preživje kraj francuskog vladanja, a njegov sin Lujo, dočekav početak austrijskog vladanja, odmah poče tražiti djedovinu, ali se parnica bez uspjeha proteže sve do kraja Lujova, koji ostavi svoga jedinca
Borislava u velikoj nevolji. Ovaj nastavi parbu i imade sreću da je dobije. Država mu vrati sve zemlje i kuće, od starine Borkićeve, i još mu dade naknadu u novcu, za svu pretrpljenu štetu od vremena djeda
Viktora. Mladom vlastelinu bila je onda dvadeset peta godina, i od onda poče živjeti kao što napomenuh. Kao dijete, bio je pitomac franjevaca, koji razviše u njemu ljubav prema latinskim klasicima; lovačku strast naslijedio je od svojih predaka, a želja za putovanjem probudila se sama. Zimu je uvijek provodio u zavičaju, a proljeće i ljeto u inostranstvu. Bio je na mahove druževan i ljubazan, ali većinom osamljen.
Poslije konta Berislava Borkića, u ono vrijeme, u Travnju, najznatniji bješe okružni načelnik Ivo Dražić, lijep, mlad i uman čovjek.
Njegova sestra Berta, takođe je prednjačila među ženskim svijetom, ali je udata bila za najomrznutijim čovjekom u Travnju, njekim Tonijem
Boninijem, koga prozvaše "Toni Beštija" i koji je bio upravnik carinare.
Beštija bješe čovjek od pedeset i njekoliko godina, kukast, velika podvoljka, riđijeh, četkastih brkova; odijevao se kicoški, u pokretima i držanju gradio se graciozan i elegantan i vječito je težio da se pokaže duhovit. Bješe strastan i vješt kartaš, - po vještini nenadmašan i sumnjiv. Druga glavna osobina bješe mu laganje. Kako je imao maniju da muška društva zabavlja "masnim" pričicama, tako je
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
