Početak dela
Simo Matavulj
Oškopac i Bila
Koliko je jadan život dalmatinskih Zagoraca ne može se iskazati!
Oni dolje, uz more, slade živovanje vinom, voćem, povrćem, vesele oči lijepim vidicima, uživaju u blagosti vazduha; ali brđani, ili se živi peku, ili se mrznu, ili su smeteni od silnoga vjetra, koji duva tri četvrtine godine! Podmladak se tu teško podiže. Oni pato ostaju muče se svoga vijeka da iz škrte zemlje izmame malo ječma, da ishrane malo stoke, da iskopavaju smrekovo korijenje, da oprezno sijeku drva iz kržljavih gajića! U tolikom prokletstvu, najgore je što su ti krajevi bezvodni; iz njekih sela, ljeti, ide čeljad po tri časa do najbližeg studenca ili vrela!
Zagorsko selo Zatrnci, prvo od mora, nješto je boljeg udesa, jer u njemu rađa i vinove loze i bajam. U njemu se dogodilo čudo jedno, koje, evo, hoću da ispričam.
Tri časa hoda od mora, penjući se kroz ljute krševe, pod golim brdom, prosulo se selo Zatrnci. Ko dolazi ozdo u selo, najprije nailazi na dvije kuće; s desne strane puta, bjelasa se "kula" Ivana Lopušine; s lijeve strane crni se kućerak Jurage Žagrinovića, nadimkom
Oškopca. Žagrinovići su starosjedioci, a Lopušine "Vlasi", doseljenici.
"Kula" je najznatnija zatrnačka zgrada a domaćin Ivan Lopušina najznatniji je Zatrnčanin, najimućniji i bez zamjene kapitan (knez) u selu. I Juruga Oškopac bijaše najčuveniji Zatrnčanin, ali u zlu, - od djetinjstva, ubojica i kradljivac. Istom se bješe oženio, rani iz puške Mijata Lopušinu, brata Ivanova, za što odleža pet godina tamnice, a ranjenik bolova godinu, pa umrije. Pošto se Oškopac vrati, bješe jednako na opazu i pri oružju. Bio je neobično dobar lovac; novac, što je brao za divljač, propio bi; otišao bi dolje u grad i ponjekad ostajao dva dana; pijanačka mrzovolja hvataše ga sjutradan, pošto bi se ispavao, a tada teško ženi mu Šimici i kćeri Pavici!
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
