On je drama Svetozara Ćorovića čija radnja počinje u bujnoj bašti gde mlade hanume pevaju, piju medovinu i puše nargile. Naslov upućuje na muškarca koji je odsutan ili očekivan, a komad oslikava atmosferu bosanskog ambijenta; vredi ga poslušati zbog živog dijaloga i slikovitosti.
(Široka bašta, zasađena ružama, šebojem, fesliđenom, karamfilom i mladim voćkama, obrasla travom, spušta se do omanjega potočića, koji se vijuga ispod vrbova šiblja. Kraj potoka gori vatra. Uz vatru je prislonjen velik kahveni ibrik, oko koga se valjaju, razasuti po zemlji, fildžani i zarfovi. Ispod visoka duda prostrt je po travi težak ćilim, na kome sjede tri-četiri mlade, tek nešto starije od djevojaka, hanume. Dvije hanume puše nargile. Pred njima su razbacani lokumi, gurabije, urmašice i u srebrenim maštrafama žuti se medovina. Za leđima im razbacane feredže i tanke šamije kojima se pokrivaju po licu. Blizu feredža, po travi posjedalo nekoliko djevojaka i pjevaju.
Dvije imadu dahire, a dvije čampare, i udaranjem u njih prate pjevanje:
„Oj divojko mala,
Da ti kolan kupim. —
Neću, dragi, neću ja!
Ej žuta tunja procvala,
Mila mati dert mi zadala. —
Neću, dragi, neću ja!”)
AJIŠA HANUMA (Zgrabi maštrafu i pije medovine): Aman, aman!
Readnara
