Readnara

O srpskim ženama

Tihomir Đorđević

  • Eseji
  • Jezik knjige: srpski
  • 6 strana

O srpskim ženama (1912) Tihomira Đorđevića je esejističko predavanje o položaju i tipovima srpske žene. Autor razmatra tri glavna tipa — patrijarhalni, polupatrijarhalni i kulturni — i njihov položaj. Za slušaoce je zanimljivo kao istorijski izvor o društvenim promenama i rodnim ulogama u Srbiji početkom 20. veka.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

O srpskim ženama

(1912)

Pisac: Tihomir Đorđević

Gospodo i Gospođe,

Kad mi je saopšteno da je na mene pala čast, da govorim pred vama o srpskoj ženi, doveden sam bio u nezgodan položaj. O srpskoj ženi kao o celini, kao o jednome tipu, ne može biti govora, jer toga tipa nema. U nas ima nekoliko tipova žena i među njima je velika razlika: ogromna je skala od patrijarhalne srpske žene, koja je još niže biće, bespravni stvor, ekonomska potreba i fabrika radne snage, i kulturne srpske žene, koja se penje čak dotle da je ne retko književnik, umetnik i borac za idealno ženino pravo. Ta je skala velika i kod drugih, baš najkulturnijih naroda, ali se tamo, pre svega, ona ne spušta tako nisko kao u nas, a za tim, na njoj nema razmaka i provalija kao u nas: tamo su prelazi od žena na vrhu i žena na krajnjoj stepenici postupni, upravo neprimetne nianse i čvrste veze vezuju sve u jednu organsku celinu sa delovima, koji se harmonično naslanjaju jedan na drugi, koji se razumeju, štite, održavaju, podižu i unapređuju. Tu može biti govora o ženi kao o jednoj celini. U nas kao što rekoh nije tako. S toga sam prinuđen da govorim o onome čega ima; na ime o srpskim ženama, upravo o njihovim glavnim tipovima i o njihovom položaju.

Da odmah pređem na stvar. Srpska žena ima tri glavna tipa: patrijarhalni, polupatrijarhalni i kulturni. Među njima je velika razlika, među njima nema ni veze ni dodira, svaki se razvija za sebe i bez veze s drugim, bez jednoga stalnoga cilja i bez jednog ideala.

U patrijarhalnoj sredini našega naroda, u selima, naročito u selima planinskim, zabačenim i odstranjenim, u sredini koja živi i koja se razvija zasebno i samostalno, bez ili sa minimalnim uticajem više kulture, vodi se naš starinski, primitivni život. U toj sredini žena ima naročiti položaj. Na ime, tu je samo čovek — čovek, žena je niže biće. Čovek je sopstvenik svega, žena ničega, pa ni svoje dece. U tom pogledu vrlo je karakteristično mesto iz jedne hercegovačke pripovetke, gde muž govori ženi: „A zar si mi Stanu (kćer) u sanduku s prćijom donijela, te veliš da je i tvoja kao i moja, je li?“ Žena radi mnogobrojne vrlo teške poslove, čoveku je nedostojno da u njima uzme učešća i da joj pomogne. Čovek je gospodar, žena je sluga, — čovek

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti