Početak dela
Novo oružje
Pisac: Simo Matavulj
I
«... A ti hajde u široke Duži,
Biloj kuli Boka Malovića ...»
Trebinjska nahija međaši stolačkom, nevesinjskom, i nikšićskom, jednijem krajem spušta se k jadranskome moru, i ima na njemu svoj veliki pristan: Sutorinu.
U toj nahiji, na istoku od Dubrovnika, zapadno od Trebinja, pukla je dolina, koju može konjik pregaziti, putničkim hodom, za jedan čas, a obigrati mogao bi je svu koliku za nepuna dva.
To cy te guslareve «široke Duži».
Na zapadu te doline, licem ka Trebinju, naličjem ka junačkom brastvu
Pravicâ, sjevernijem bokom ka Popovu Polju i plemenu Banjanima, južnijem bokom ka cesti, koja veže Dubrovnik sa Trebinjem, nalazi se jedan manastir.
Kao što je trebinjska oblast najvrletnija, te najnerodnija između četrnaest hercegovačkih kotara, tako je taj manastir, i po starini i po građevini, najneznatniji od ostalijeh dvanaest u njekadašnjem vojvostvu Svetoga Save.
Ali je taj manastir, ovijeh pošljednjih godina, na daleko razglašen kao ognjište narodnijeh buna.
Na zgodnu je mjestu za to. Opasan je selima, a u tome živom vijencu, njivi se od starine ljuti ratnički narod, perjanica cijele zemlje
Hercega Šćepana. S toga teško imađahu pristupa i Turci i poturčeni vlasteličići gornje Bosne; s toga, kad bi narodu muke dotužile, u tome bi manastiru najčešće se razlijegao poklič:
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
