Početak dela
Simo Matavulj
Mrvica filozofije
Prije njekoliko godina otidoh na zimovnik u primorski grad X.
Prvoga jutra, u glavnoj kafani, zatekoh trojicu Biograđana, s kojima se poznavah, te im se pridružih. I oni bjehu došli prije desetak dana da provedu zimu u tome zdravom i jevtinom mjestu, koje se još odlikuje starinskom kulturom i znamenitim brojem inteligencije. Kafana bješe puna građana i graje. Dok su mi Biograđani pričali svoje utiske iz toga, za njih po sve neobičnoga kraja, proglušavaše nas živa prepirka, u dva jezika, srpski i talijanski. Kako koji od građana dođe, uzme njeke novine, čita ih u sebi za njeko vrijeme, pa pročita naglas kakav stav, i onda, obrativ se njekome, proprati, bilo grdnjama, bilo hvalama, bilo ma kakvim tumačenjem. Drugi prihvati protivnijem dokazima i oba se staraju da privuku pažnju ostalijeh. Ponekad, za trenutak, umiješa se treći, a kadgod i više njih, ili cijela publika, te nastane taka zbrka da niko nikoga niti sluša niti razumije. Uz graju mrdaju silno rukama, glavama, nogama. Moji Biograđani, iako gledahu te prizore već desetak jutara, ne bjehu oguglali, neto se čuđahu tolikoj, uzaludnoj potrošnji riječi i pokreta. Ja sam se smijao i pričao im jačih primjera "te uzaludne potrošnje". U tom uđe njeki starčić i snimi cilinder, a sva publika pokloni mu se. Jedan od Biograđana reče mi:
- E, ovo je bela vrana. Taj najduže ostaje u kafani, a živ se ne čuje.
- Zaista, njeki miran čiča, - prihvati drugi. - Svako posle podne igra šaha usred najvećeg meteža i ostane priseban. Oni oko njega mešaju se u igru, čak i dohvataju figure. Njegov drug u igri obično se pomami, a on strpljivo čeka da se stišaju, pa nastavlja po svojoj volji. - Da nije stranac? - zapitah.
- Nije. Ovdašnji je. Kažu da je od velike, starinske familije i da je major u penziji.
Momak mu skide kaput i viknu onome iza tezge:
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
