Readnara

Mrguda

Petar Kočić

  • Lektira · srednja škola
  • Pripovetke
  • Jezik knjige: srpski
  • 7 strana

Mrguda je pripovetka Petra Kočića, jedno od klasičnih dela srpskog realizma sa seoskim životom u Bosni kao pozadinom. Prati mladu ženu Mrgudu i njenu majku dok se nose sa seoskim ogovaranjem i moralnim osudama. Kočićev izražajan jezik i blag, humani pogled čine je upečatljivom slikom seljačkog života i položaja žene u maloj sredini.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Mrguda: pripovetka — kratak sadržaj, likovi i tema

Književni rod i vrsta
epika, pripovetka
Mesto i vreme radnje
Radnja se odvija u seoskoj sredini, u proleće i jesen, za vreme okupacije.
Tema
Pripovetka o seoskoj devojci Mrgudi, koju okolina ogovara zbog majke i porekla, i njenoj strastvenoj ljubavi prema Miki, koja se završava tragedijom.
Ideja
Seoska sredina surovo osuđuje devojku zbog majke i porekla; snažna strast, strah od sveta i osećaj greha vode Mrgudu u tragediju, a seljaci je kunu i posle smrti.

Glavni likovi

  • Mrguda — Seoska devojka koja nema ni sedamnaest godina, lepa, snažna i strastvena; selo je ogovara i smatra kopiletom, a ona voli Miku i na kraju se obesi.
  • Mika — Snažan, plećat i visok momak, Mrgudin dragi; ljubomoran je na Luja i u jesen odlazi u vojsku.
  • Mrgudina mati — Nemirna žena koja često odlazi od kuće; zbog nje selo ogovara i Mrgudu.
  • Lujo Krstanov — Momak koji presreće Mrgudu u jeliku; ona ga pred Mikom ismeva i kaže da joj nije potreban.
  • stari Čočorika — Starac iz sela koji na kraju ne da da se Mrguda kune i kaže da je svoj greh okajala.

Kratak sadržaj (otkriva kraj)

Mrguda nosi rublje na perilo, a u selu se već nedeljama priča o njenoj majci, a još više o njoj. Iznad Vlajića tora zastane, sakrije se iza grma i čuje dve žene kako je ogovaraju: kažu da joj je majka od kopilskog soja i da je i Mrguda kopile. Ljuta, ode na perilo i zapeva tužnu pesmu „Moj se dragi na vojsku oprema“. Tada se iz šiblja pojavi Mika. Ona ga moli da ode da ih svet ne vidi, a on joj prebacuje što ćuti kad je u jeliku presreće Lujo Krstanov. Mrguda se brani, kaže da ga voli i da bi mu dala dušu. Da bi mu dokazala ljubav, njegovim nožem raseče sebi mišicu, natopi rupčić krvlju i baci ga pred Miku. Mika se skameni, pa joj zavije ranu, grli je i ljubi, a ona se otima jer to ne valja pre venčanja. Od tog dana Mrguda izbegava Miku jer se boji sveta, iako umire za njim. U jesen Miku primaju u vojsku. Poslednje noći pred njegov polazak Mrguda u postelji misli na njega i pita se hoće li doći, bori se s grešnim mislima i čežnjom, odluči da će ga čekati i zaspi u suzama. Kasnije seljaci pričaju da ih je obio grad i da se Mrguda Maletina obesila, pa je grad pao zbog nje. Stari Čočorika ih opominje da je grad božja volja i da je ne kunu, jer je Mrguda pogrešila, ali je i greh okajala, nego da kažu: bog da joj dušu prosti.

Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.

Početak dela

Mrguda

Pisac: Petar Kočić

Mrguda uprti rubine i pođe na perilo. Nešto joj se steže oko srca kad izađe s bremenom iz zgrade.

Ima već nekoliko nedjelja kako se u selu samo o njezinoj materi, a još više o njoj govori.

Kad minu pored Borenovića kuća, lijepo osjeti kako je rumen obli i uhvati drhtavica. Boji se vidjeće je ko, pa će što rđavo za njom reći. Ona je ljuta, vratiće mu, pa opet teško njoj.

Mati joj je nemirna. Jednako trčkara od kuće do kuće. Nekad i omrkne u selu, a svijet kao svijet: svašta ispreda. Čovjek joj se žalio i popu:

— Oče, molim te ko starijeg, prošćeš, ona moja biježa od mene… Bude dva, tri dana kod kuće, onda se nešto prišjeti, namaže kosu, očešlja i obuče ko da će na zbor, pa eto ti je u svijet. Nema je za nekoliko, pa se jope’ vrati. Primim je. Kȏ velim: moja je, bog je ne ubio! Bude malo, jope’ rep na rame, pa u mrak… Ja je solim, odijevam, obuvam i ’vamo činim joj, što’no vele, idaru, a, prošćeš… E, pa, oče i brate moj, znaš kako je: ne mere isan! Ono, ima se i pro’odati, ama s obrazom i poštenjem.

— Ne krijem, ne šijem, već evo ti otvoreno pred ovom svijetlom bradom kažem: Neću te! Šta će mi stara, sakata, sipljiva i čakarasta kljusina?!

— Šuti, rospijo jedna rospijska! Osman je paša jedan po jedan bio, pa je i on na Plevni iznemogȏ. Ama, zar nije tako, oče

Đurđu, molimo te?

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti