Početak dela
Zulum Simeuna Đaka
Pisac: Petar Kočić
Kočić je prvu od svoje četiri pripovetke o Simeunu Đaku, bez prethodnog objavljivanja u periodici, prvi put štampao u svojoj prvoj knjizi („S planine i ispod planine“, Sremski Karlovci, 1902). I za njega i za igumana Partenija
Todor Kruševac navodi da su odista živeli.
Jesen se je poodavno odomaćila. Sve je srađeno. Kukuruzi se perušaju, konoplje nabijaju, a i kotlovi su počeli peći.
Iguman je izvadio dozvolu i juče još pred zoru nastavio kotao.
Primakao je jedan red preko dozvole, ali iguman je pa neće na njeg’ ni svijet ni sud. Tako on, kažu, radi svake jeseni.
Sjedi se oko kotla, pomalo pije i priča, da kotlar ne zadrijema. Odma do pinte sjedi Simeun Đak.
– Znaš ti zbilja, Petriću, kakav je zulum Simeun počinio u Bronzanom
Majdanu? – upita me kotlar Mićan i sagnu se da sjarne vatru. – Još malo, pa će prokapati! – Zar ne znaš zbilja?
– Ne znam. Kakav zulum? Kad?
– Eto ga, nek ti pripovjedi. – Samo što nije prokapalo! – I danas još
Majdanci na njeg’ škripe zub’ma.
– Natoči ti meni, Mićane, jednu čašu – veli Simeun – da ja vidim kakva je nova rakija, a za to… Bože, lijepog zdravlja, naša je noć i božja.
Mićan natoči. Simeun uze čašu, malo nagnu, otpljucnu, pa će:
– Braćo moja, što koja godina, sve slabije! I berićet i rakija i ljudi i sve, sve!… Opogani se svijet, istrova se, pa kraj! Ni one stare pjesne, ni onije’ ljudi, ni onog veselja i šenljuka, ni onog starinskog junaštva… Sve se izrodilo i nekako asli preokrenulo.
– Bogme je tako, Simeune! – uzdahnu neko u mraku. – Mićane, Mićane!
Daj svijeću – prokapa kotô!
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
