Početak dela
Mahmut-beg
Pisac: Svetozar Ćorović
Mahmut-beg
Otkako Švabo uljeze u Bosnu, niko više nikada vidio nije Mahmutbega u čaršiji. Zatvorio se čovjek u kuću, među čeljad svoju, i otuda nikako kije izlazio, ni povirivao čak. Nije htio svojim očima da vidi ni Švabu, ni ženu mu, ni dijete, ni švapskog vojnika, ni činovnika kakvog. Ako je muzika zasvirala, sakrivao se u najdublje sobe, gurio se, bježao, začepljujući uši rukama i sakrivajući glavu među jastuke, da je ne čuje; ako je zatrubila truba, on je padao na ćilim, čudnovato stenjao i, stiskajući šake i iskrivljujući lice, počeo grditi čeljad iz svega glasa, što je mogao jače, samo da zagluši sviranje njezino, da je nadviče. Ni prijatelji, ni srodnici, ni niko živi nije ga mogao natjerati da se okani toga, da se pomiri sa sudbinom, i da radi kao što i drugi rade... Ne!... On je puštao da mu veresija propada, gine, ne htijući da ide po sudu i tužaka; puštao je da mu kmetovi, jedan po jedan, gotovo preotimlju zemlju i grabe je; puštao da mu i dućani u čaršiji ostaju nepopravljeni, iskrhani, da mu se kirajdžije sele iz njih, samo da se ne odreče svoje namjere: da se ne pokori Švabi i da ne izađe... Ako mu je ko došao da sam plati, primao je smješkajući se i tvrdeći kako još ima poštena svijeta i kako pravda još nije potpuno istjerana iz zemlje ove; nije li došao niko, on je ćutao i zaboravljao, tješeći se da će mu se to platiti na onom svijetu, gdje se po Božjim zakonima sudi.
A drago mu bilo, ako mu ko dođe... Vodio ga je odmah u sobu, nudio kahvom i duhanom, i pažljivo raspitivao za sve: šta se radi, šta se govori, kako se živi u čaršiji... Svaki događaj, svaka sitnica
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
