Readnara

Kraljica (Matavulj)

Simo Matavulj

  • Pripovetke
  • Jezik knjige: srpski
  • 9 strana

Kraljica je pripovetka Sime Matavulja. Opisuje život u dalmatinskom primorskom mestu Dolac kod Šibenika, gde se stanovnici bave morem i teškim radom na zemlji. Vredi je slušati zbog slikovitog i toplog prikaza svakodnevnog života i ljudskih sudbina.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Simo Matavulj

Kraljica

Putnici koji dolaze morem pod Šibenik vide s lijeve strane grada, pod krilom tvrdinje, oko stotinu kuća. To je zagrađe Dolac. U staro doba tu se sklonio zbjeg od turske sile, pak se, s vremenom, narod množio, te se gradilo i prigrađivalo, dokle su se zgrade tako zbile da se, u njekijem uličicama, dva plećata Dolačanina jedva mogu razminuti, a s prozora, koji se sučeljavaju, mogli bi se susjedi rukovati.

Srećom njihovom, Dolačani se malo bave u Docu, nego se najviše nalaze na drugoj strani zatona, gdje su im zemlje i stanovi. Oni nemaju pedlja zemlje koja se obrađuje, osim preko mora. Sreća je što su im ženske čistunice, inače ne bi bolijest izbivala iz te tjeskobe.

Milina je jutrom pogledati kad ispod Doca otplovi dvadeset-trideset brodića, punijeh čeljadi. Graja i pjesma ore se po pučini. Veslaju sa dva, četiri i šest vesala, te brodići lete, mile, uporedno, u gomili, lak se skupe, pa se rastrkaju, kao jato ptica po vazduhu. Nije rijetko da se otisne "regata", - odvoji se njekoliko lađa sa jednakijem brojem veslara, pa nastane utakmica. Starijima obično to nije po volji, jer se troši snaga uzalud, ali se. malo po malo, i oni zagriju, te sokoli svaki svoje...

Iskrcavši se na suprotnu obalu, narod se raziđe kao mravi po svojim stazama. Što im je baštine od starine ostalo, s nje bi se mogla hraniti jedva polovina Dolačana. Umnožio se narod, a ne raseljava se. Nego je vrijedna dolačka ruka, pa je raskrčila svaku i najmanju škrapu i u nju usadila lozu ili maslinu. Osim toga, gaje goru i stoku, koliko se može, ali glavna im je ljetina vino i ulje. Ima desetak kuća dolačkijeh koje mogu snijeti pod krov preko stotinu barjela vina i pedeset barjela ulja, a to iznosi do hiljadu talijera dohotka. Biće dvadeset kuća kojima može ljetina donijeti polovinu toga, pa dolaze oni koji se "jematvom" mogu ishraniti, a, najposlije, najveći broj porodica naknađuje oskudicu zaradom, ljudi po nadnicama, ženske tkanjem i poslugom po gradu. Dolačani se pomažu nješto i ribanjem, ali vrlo malo, prema onome što bi mogli.

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti