Početak dela
Iza iftara
Pisac: Svetozar Ćorović
Iza iftara
Zasjele komšije, okupile se u Mahmut-begovoj avliji, na travi.
Prekrštenih noga, držeći dugačke čibuke, sa napunjenim lulama preko krila, zasjeli i mrgodni Hadži-Ibrahim, i mali, krmeljivi Osman-aga, i Mula Jusuf iz Donje mahale i Omer Halil-agin, pa niti gledaju jedan u drugoga, niti šgo govore. Svi nekako sumorni, svi ljutiti, namrgođeni. Namrgođen je čak i sam domaćin Mahmut-beg, koji je zasjeo u vrhu, pa samo što podmuklo kašljuca i čupka travu ispod sebe. A nije ni čudo što su ljutiti. Poste ljudi već petnaesti dan ramazana, neprekidno poste, i to im se oduljilo. I nije šala: od prije zore, otkako pukne prvi top, ni okusiti štogod, ni popiti gutljaj vode, ni popušiti cigar duhana. Kad bi mogao čovjek nekako prespavati čitav dan i ne buditi se nikako, još bi se i moglo prepostiti i pretrpilo bi se. Ali ko će spavati toliko, ko će toliko ležati? Svaki se digne iz dušeka još prije podne, pa ustane, umije se, obuče i — onda hoda uznemiren. Da smije barem jedan cigar zapaliti, — a cigar jutarnji najslađi je, — i umirio bi se, stišao kako. Ali ne smije ni to. Vjera zabranjuje. Zato i ne može da se smiri, na jednom mjestu, da tu ostane, nego neprestano ide, hoda, šeta, zaviruje svuda po kući i kao da traži s kim bi se inatio. I što bliže večeri, sve je žešći. Neprestano zaviruje u sahat i zavirujući neprestano gunđa. Da prekrati vrijeme, uzme kakav komad drveta, pa ga djelja, ili uzme brojanice, pa zvekeće njima. Kad mu i to dodije, odbaci sve i opet hoda, a hodajući opet neprestano zaviruje u sahat, i opet gunđa.
Zato je i Mahmut-beg ljutit, zato mu ljutite i komšije. Makar što
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
