Dolazak Hrvata Ksavera Šandora Gjalskog je istorijski roman. Radnja započinje u Saloni, gradu koji je slovio kao umanjeni Novi Rim, dok dalmatinska straža kreće na Dunav pred avarskim i slovenskim navalama. Roman prati dolazak Hrvata u kasnoantički svet i pruža sliku velikih seoba.
Nad Salonom stao svitati dan. Sunce se diglo iza visokih planina sa svim svojim ognjenim sjajem, da prosipa i rumene i ljubičaste i ružičaste i zlatne talase svoga svjetla i žara po velebnim zidinama visokih i ogromnih crkvi i po mnogim nedobrojnim palačama s visokim mramornim stupovljem i širokim stepenicama, što su vodile do raskošno izgrađenih ulaza u veličanstvene domove. Noćne sjene pred tim sjajem u tili su časak izginule. Utekle su kano sive mračne pjege u strane, gdje je još u kakvu nastranu kutu i zapuštenu uglu virila kakva ruševina ili su ležali travom i mahovinom zarasli povaljeni stupovi razrušenih domova, što je ostalo nepodignuto i nepopravljeno iz posljednjih strašnih barbarskih navala, pogotovo gotskih i karpskih. Ali to je posve iščezavalo pred ostalim sjajem i veleljepotom velegrada, koji se s pravom ponosio da je tek umanjeni Konstantinov Novi Rim.
Iako je bilo još vrlo rano, ipak je u gradu sve već bilo na nogama.
Krasne, kamenom popločene široke ulice bile su pune i prepune ljudi. Danas je imala krenuti svakogodišnja dalmatinska vojnička straža na Dunav, da straži i čuva carstvo od barbarskih, osobito avarskih i slavenskih navala.
Na sve su strane odjekivali koraci teških vojničkih cipela i konjskih potkova, svakojaki povici u raznim jezicima i od silne žurbe. U brzini i naglosti vođeni zauzdani konji rzali su vriskom kao da su se pozdravljali kod sretanja. Iz kuća rivali se na ulicu radoznali stanovnici, da promatraju taj grozničavi život napolju. Ovdje-ondje vidjelo bi se kakvo mlado prekrasno djevojče kako si kradom briše suze, što bi joj kapale niz svježe obraze. A na kapijama gradskih bedema svaki su čas još pridolazile s vanjskih strana oružane konjičke čete, gdje im se davala uputa da je vojni zapovjednik dao nalog, neka se čete sakupe izvan grada dolje kod mora na zemljištu bogataša i uglednika Severa, koji je blizu carske Dioklecijanove palače podigao bio lijepu uglednu palaču s bezbrojem visokih zelenih, ružičastih, sivih i bijelih mramornih stupova, kojih su se temelji gotovo iz mora dizali. Došlo je nekoliko puta do nesuglasica između pridošlih oboružanih konjanika i stražara kod bedema. Nisu
Readnara
