Doktor Ivanović

Početak dela

Simo Matavulj

Doktor Ivanović

(IZ USPOMENA JEDNOG STAROG SUDIJE)

... Vi znate da sam ja svoju činovničku karijeru započeo ovdje, u

Rebeniku, kao sudski pisar. Starješina mi je bio čuveni stari Trepek, našljedni sudija rebenički, čovjek naprasit, osoran, pun plemićke oholosti. A u ono vrijeme, ni ostali njegovi drugovi po porijeklu ne gledahu s manje visine na nas pretstavnike plebejskog školovanog naraštaja. Ne treba da vam kažem kako sam se spočetka teško navikavao u Rebeniku, jer iako sam seosko dijete, u Padovi se bjeh naučio na veći prostor, na veću slobodu kretanja, na veće promjene, na veći dodir sa svačim što potstiče umni razvitak. Svršio sam školovanje poslije talijanske bune, te sam se vraćao u zavičaj noseći u duši ideal slobode i volju da budem pioner u buđenju narodne svijesti. Međutim u

Rebeniku ne nađoh zemljište za to, ostadoh jedini pretstavnik svega toga.

Tako mi proteče godina.

Početkom druge jeseni, nastani se u Rebeniku mlad ljekar, seljačkog porijekla, kao i ja, rodom iz ovoga kotara, kao i ja, iz prvoga kola naših mladića koji su se u Beču školovali. Zvao se dr Lovro

Ivanović. Nijesam ga poznavao, neto, prije njegova dolaska, slučajno u sudu poznadoh njegova starijeg brata, imućna i ugledna seljaka, koji se mogao uzeti kao tip naših zagoraca, - čovjek visok, snažan, plav, dobrodušan. Zvao se Borilo. On mi je pričao o svome bratu đaku.

Između ostaloga, reče: "Onako, nije naočit, ali je bistre glave, od djetinjstva ponešen za knjigom."

Jednog jutra zatekoh u kafani mladoga ljekara i brata mu Borila. Zaista nikada dotle ne vidjeh tako dva nejednaka brata! Doktor je bio crnomanjast, dugačka trupa, kratkih nogu, velike glave, ali te

Nastavak slušaj besplatno