Početak dela
Čudo
Pisac: Svetozar Ćorović
Čudo
U niskoj, mračnoj magazici, kroz čije se uske i prljave pendžere jedva probijaju dva mlaza svjetlosti i padaju po razbacanoj i neuređenoj robi, sjedio je stari, gojazni gazda Aćim, na okrugloj, poderanoj šilti i obgrlivši koljena rukama, grijao tabane nad raspaljenom mangalom.
Zimi je upravo i najvolio grijati tabane, izuvši najprije plitke, otvorene kundure i ostavljajući ih oko mangale, — jer ga je, veli, studen uvijek hvatala s noga, a za leđa se ni bojao nije pošto mu ih je čuvao stari, topli ćurak kojim se uvijek ogrtao. Grijući se gazda Aćim je i drijemao, — na besposlici nije mogao da ne drijema, — ne obzirući se nimalo na čaršisku graju, niti pogledajući kako prolaznici, većinom toplo obučeni, kao u najvećem poslu, trče ispred magaze, gonjeni jakim, oštrim sjevercem. On se ni onda pomakao ne bi, kad bi mu neko kazao e sav šeher gori, samo ako njegova magaza stoji čitava i ako plamen do nje dohvatio nije. Što najpošlje i da gleda za drugijem, kad on nije volio „nikad se miješat’ u tu-đe rabote, nego pazit’ samo svoje”, a sad i nema drugih poslova osim grijanja i drijemanja!
Gazda Aćim bi, može biti, drijemajući i zaspao, da ga iznenada ne rastrijezni šištavi glas poznatoga Riste Galame, koji se od gazdaAćima najviše razlikovao u tome, što se bavio samo tuđim poslovima, jer svojih nije ni imao. Risto Galama, uvijek uzbuđen i uznemiren kao da stotinu raznih poslova ima da posvršuje, hitno upade u magazu i ne nazvavši ni „dobro jutro”, nadnese se i sam nad mangalu i tako othuknu, kao da je čitav šeher za deset minuta optrčao.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
