Početak dela
Simo Matavulj
Čevrljino zločinstvo
Ima li mora, vidina, vještica, vjedogonja, zduhača, gvozdenzuba i ostalijeh utvara?
U našem mjestu - u Ribniku, nasred primorja dalmatinskog - malo ko sumnja da nema sveta toga. A u Ribniku žive do četiri tisuće krštenijeh glava, te vjerovanje tolika naroda nije, valjda, sitnica.
Pa ima i dokaza.
Kako da nema vještica? Da ko unesreći kuću Lujetića? Ta to pamti sav
Ribnik, pa će i potonji njegovi naraštaji govoriti o tome strašnom događaju! Pravo je dakle, da i ja, kao ribnički sin - kad je već sreća dala da sam pismen - pobilježim sve kako je bilo, neka se to čuje i na dalje.
Špirak Lujetić, imućan težak ribnički, obudovi u najboljoj snazi, ali, dobar otac, ne htjede dovesti maćehe svojoj sitnoj djeci. Bilo ih je petoro: Ilija, Anica, Mitar, Pero i Simo, kojega još u djetinjstvu prozvaše "Čevrlja", jer gdje bi drugi potrošio deset riječi, njemu ih trebaše sto. Špirak im bijaše otac i majka dokle ne podrastoše; svak je hvalio toga čestitog domaćina, a osobito žene veličahu njegovo krasno srce. A opet i Špirak mogao se podičiti svojim trudom, jer ljepše kite mladosti ne podnjivi drugi koji roditelj; ljepše sloge i ljubavi od one što carevaše među njima ne bi ti poželio svojoj kući.
Čim se Anica zacuri, stadoše momci oblijetati oko nje. Ona se nije dugo ščinjala. Odabra njekog Radišića, inokosna, siromašna mladića, ali prikladnošću prema njoj. Špirak se smijao kad mu njeki prijatelji zamjeriše što je pristao na to, pa im odgovori: - Ej, ljudi, ljudi, kao da ne znate onu našu staru riječ: "Nije blago ni srebro ni zlato, već je blago što je srcu drago!" Šta sam ja imao prije nego se oženih? Pa?
Bih li se danas s kim mijenjao? Još da mi bog prije vremena ne uze moga druga,... nego hvala mu, što mi je gubitak naknadio! On zna što čini! A
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
