Ženidba Miloša Obilića

Početak dela

Dragutin Ilić

Ženidba Miloša Obilića

ČIN I

Vrzino kolo, na divljem proplanku u planini Miroču. Noć je.

Potmula grmljavina i sijsvanje munja. Brodarica, vile oblakinje i vilenjaci.

HOR VILA I VILENjAKA:

Oj, oblaci,

Kud letite?

Jasnim zracim

Osv’jetlite

Uzbunjenu noć;

Brzokrili,

Vjetre mili,

Tresi gore,

Ljuljaj more,

Širi tvoju moć!

Sa planina

I dolina,

Bistrih r’jeka,

Iz daleka,

Dol’jetamo mi;

Na vrzino vito kolo

Skupljamo se uokolo,

Dok sve živo sni!

Hitra munja eno leti,

Da osv’jetli nas;

Nek veselo sad poleti
Viloviti glas!
Diž’mo, diž’mo, pjesme l’jet,
Dok u sanku sniva sv’jet.
BRODARICA:
Sestrice moje, mile,
To je čudna noć;
Najdraže nema vile,
Zar ona ne će doć?
Gdje nam je Ravijojla,
Zašto je nema tu?
OBLAKINjA:
Oj, sejo, brodarice,
Videćeš skoro nju!
U dubini mračne gore,
Vitezovi eno l’jeću,
Lovački se rozi ore,
To na divljač oni kreću.
Ravijojla naša, mila,
Zaštitnica gorskog stada,
Ne bi l’ srne zaštitila
Među divljač ode sada.
(Iz šume se čuju lovački rogovi.)
HOR VILA I VILENjAKA:
Čuj! Čuj! Njen je to zvuk,
Ona se vraća među nas;
Gle, kako zvoni tul i luk,
Njezine slave to je glas.

Dragutin Ilić

Ženidba Miloša Obilića

ČIN I

POJAVA II

Ravijojla, u pratnji vila planinkinja, dolazi. Sve su oružane strijelama i lovačkim rogovima.

PLANINKINjE:

Zdravo došle, seje,

Ponosne i mile,

U vilinsko kolo

Sretno ste se svile.

Posred mračnih gora,

Gdje se oblaak svija,

Sa odjelkom groma

Mrki vuk zavija.

Gdje se burni vjetri gone,

S gromovima munje lome

I gdje mračni dusi hode,

Gvozdenzube s tamom brode,

Lete noć i dan;

Dobro došle, seje mile,

Oblakinje divne vile,

U naš gorski stan.

OBLAKINjE I VILENjACI:

Nek se lomi silni grom,

Snažno stoji gorski dom.

Nastavak slušaj besplatno