Readnara

Srpska božićna legenda

Dragutin Ilić

  • Pripovetke
  • Jezik knjige: srpski
  • 10 strana

Srpska božićna legenda je pripovetka Dragutina Ilića o srpskoj deci i Božiću u Beogradu pod turskom vlašću. Radnja obuhvata oštru zimu i Badnji dan, kada se deca raduju prazniku uprkos strahu od turskih suseda. Lepa je za slušanje kao topla priča o veri, detinjstvu i čežnji za slobodom.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Srpska božićna

legenda

Dragutin Ilić

Srpska božićna legenda

Još se nije zapamtila onakva zima, kao što beše pre devedeset i toliko godina, kada ono u Beogradu vladahu Turci i njihove dahije, te ni jedan Srbin ne smede od turske napasti ni pomisliti, ...

...da proslavi Božić ovako slobodno i veselo, kao mi danas.

Stegla zima, da puca drvo i kamen. Suh, sipavi sneg čisto se ledi pod nogama, a gusta magluština nikako da se odigne, već se čisto sabila, pa se ni prst pred očima ne vidi. Ptičice se šćućurile u gnezda, pa ni kljunića da promole, a ako se koja i usudi da samo proleti, ukoče joj se krioca, pa tek iz one magle padne smrznuta na zemlju. Stegao mraz, pa ne da ni deci da iziđu do prvoga izbreška, da se na svojim sančicama prosanjkaju. Po neko tek samo otškrine vrata i promoli glavu napolje, a mraz tako jako uštine za nos, da brže bolje zalupi vrata pa sa pomodrelim nosićem bež' na topli banak.

Krivo deci što ne smeju napolje, a evo za koji dan i Božića, pa ako i on dođe u maglenoj bundi, onda od sankanja ni pomena. Trajalo je tako poduže, a kad osvanu Badnji Dan, popusti mraz, magle se digoše, a jasno se sunce nasmeja na pravoslavnu dečicu, te ova veselo pojuriše, da nadoknade što su dosada izdangubila.

Nego Srpčići su morali birati za igru uvek takva mesta, kako bi bila podalje od Turića, a opet što bliže svojim kućama, te da za vremena uteknu, ako ih Turići povijaju. U srpskim mahalama išlo je još koje kako, ali tamo, gde su srpske kuće bile blizu turskih ili izmešane,

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti