Početak dela
Matija Ban
Vanda
ČIN PRVI
ČIN PRVI
POJAVA I
Hram boga Svetovida u dnu šume. Naprijeda sa obje strane kamenite sjediljke pod drvetima. Desno od hrama kladenac. Zveče lovački rogovi. Bogomil izlazi iz hrama.
BOGOMIL:
S ove strane zvek rogova čujem;
To s'i danas Vanda u lov digla,
Jer ničiji drugi ne bi smjeli
Da s' oglase u dubravi ovoj
Četvor-glavom bogu posvećenoj. —
Čudna, dojsta čudna ženska glava!
Blažena je kad na konju juri
I zv'jerove obara strijelom,
A nada-sve kad se kopljem mjeri
Sa momačkim mišicam najčvršćim!
Otkud u nje taki duh? Ja mislim
Da je Perun s nebeskih visina
Ispustio ispod krila svojih
Mušku jednu dušu, a ta dolje
U tijelo dijevino pala.
To je, ništa drugo. Pa i nek je
Moja Vanda taka; nije li je
Krak viteški začeo u krvi
Sestre moje? ne sjedi li ona
Na stolici ponositih Leha?
I ne treba da joj ko vrlinom
Duh nadvisi.... Ali srce, srce!
Ovo opet trpjeti ne mogu
Da ostane duže nesavladano.
Kraljevstvu je dužna nasljednika,
I daće ga... dati mu ga mora.
Matija Ban
Vanda
ČIN PRVI
POJAVA II
BOGOMIL i MLADA u lovačkom odijelu.
BOGOMIL:
Dan ti srećan, Mlada. Gdje je Vanda?
MLADA:
Otišla se za zvjerinom jednom,
A međutim ja okrenuh amo.
BOGOMIL:
Uspjeva li kod nje mis'o moja?
Jesi li joj znala hladno srce
Ugrijati plemenitom željom
Za čovjekom kakvim?
Ili bar joj razum uputiti,
Da izborom muža mora zemlji
Ispuniti najtopliju želju?
MLADA:
Svećenička poštovana glavo,
N'jesu laki kod žestoke Vande
pokušaji taki; opasna je
Manje jarost ranjene zvijeri
No gnjev kojim oko njeno bukne
Čim osjeti da pred njome kogod
Na brak cilja svojim razgovorom.
Sabrao si oko nje najljepše
Najhrabrije sinove u Leha;
A sve na šta? samo da u trku
Nastavak slušaj besplatno