Početak dela
Matija Ban
Mejrima
ČIN PRVI
POJAVA I
Turska soba. S jedne strane velika vrata, s druje mala. Sjede naokolo: Alipaša s fermanom u ruci, Osman, Ćamil, Feiz,
Rustan, Durat, begovi; Asan-aga, i još nekoliko njih.
ALI-PAŠA:
Eto čuste kako ferman glasi;
Šta ko misli, gospodo, nek kaže.
FEIZ:
Nije mnogo tu misliti, pašo,
A još nam je manje kazivati,
Dosta, valah, što i saslušasmo.
No slobodno baci taj smet tamo
Đe i druge stambolske fermane
Prah pokriva i grizlice jedu.
RUSTAN:
Bog ubio travničkog vezira!
On je nama zameo to maslo,
Nu, sveca mi! I pokusaće ga.
Već nam mnogo ti fermani carski
A još više dod’jaše veziri;
Koj’ god dođe, gori od pređašnjeg,
Svi promjena ne znam kakvih hoće,
Svi pucaju od žestoke želje
Da kukavnoj olakšaju raji;
Dok ovamo sva im briga pusta
Da pojedu tusto meso sami,
A ostave gole kosti nama.
Nu, tako mi vjere prorokove!
Ja ne glodah još ničijih kosti,
Pa ni sada neću osmanlijskih;
A vi svaki što je komu drago.
DURAT:
Bogme, ni mi nećemo režeći
Grabiti se oko njih k'o paščad.
Careva je, al’ i naša Bosna,
Više naša nego i careva,
On gospodar imenom, mi djelom.
Što imamo nije nam on dao,
Već od davnih imamo djedova
Prije nego i glasa je bilo
Tim osmanskim carima u sv’jetu.
Pak ako su sada naumili
Da otimlju i gaze nas sramno,
Svi na noge, žalosna nam majka,
Da do jednog izginemo prije
No u Bosni da to dočekamo.
ASAN:
I ja velim, Durat-beže, tako;
Nu nemojmo samo prenagliti,
Nego prije viđimo po Bosni
Šta će radit’ ostala gospoda.
ĆAMIL:
Lasno j’ uvjek sablju istrgnuti
Ali nije povući u kore;
Zlo po onog kom s’ u ruci slomi.
ASAN:
Osman-beže, šta li nam ti veliš?
Hoće li se carskomu fermanu
Pokloniti Krajina ponosna?
OSMAN:
Mislim hoće prije nego neće.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
