Smrt kneza Dobroslava

Početak dela

Matija Ban
Smrt kneza Dobroslava
ČIN PRVI
POJAVA I
(Dobroslavljvo dvorište s crkvicom na strani. Nekoliko
seljaka u daljini, a sprijeda PETKO, IVELjA i OBRAD.
Nasred dvorišta stoji zastrt sto sa stolicama naokolo).
OBRAD:
Jest', Iveljo, istina je prava:
Od kako je mladi naš gospodar
U ovome zamku poginuo
Noću često u bijelu plaštu
Jedna sjenka po zamku tumara.
IVELjA:
Jesi li je ti vidio, Petko?
PETKO:
K'o što sada i ti mene vidiš.
Ta je sjenka više puta tiha;
Nekad leži, a nekada sjedi
Na sred ploče Mil'jenkova groba,
Pa duboko uzdiše i ječi
K'o živ čovjek ljutom mukom svladan.
Ali uv'jek nedelji svetoj
Kad se strašni slučaj dogodio,
Čim udari na starom zvoniku
Čas ponoći, grob zatutnji muklo,
S njega mahom prevrne se ploča,

Za tim sjenka na polje izleti.
Glava joj je tada raskosmana,
Mrka para iz oči joj kulja,
A kroz usta krv udara pljuskom.
S groba uprav' uputi se k dvoru,
Za trenutak uza zid se popne,
Pa u sobu Dobrilinu viri
Kroz prozore, i na staklo kuca,
I plačevnim doziva je glasom.
IVELjA:
O Bog s nama! čovjek sav se ježi
Kad to samo i pričati sluša,
A kamo li kad očima gleda.
OBRAD:
Ja se ne bih, mislim, poplašio
Ni od čete najljućih hajduka,
Al' na kakvu da nabasam sjenku
Pobjeg'o bih ka' ispred hudobe.
IVELjA:
Već dolazi stari naš gospodar;
S njim je Bogdan. Ko je onaj treći?
PETKO:
Sudija je kog je ban poslao
Iz Trogira da pronađe krivca.
IVELjA:
Ako bude taj sudio pravo
Slobodna će otpustiti Tomka.
OBRAD:
Ja, duše mi, kao još da sanjam;
Sa ubistva okrivljen naš Tomko!
Sumnjao bih prije na svakoga.
IVELjA:
Da je nevin zaklet' bih se smio,
I samu bih položio glavu.
PETKO:
Pseto bio ko to ne želio,
Ali veli poslovica stara:
Mrka kapa, rđava prilika;
A u Tomka vjere mi je taka.
OBRAD:

K nama stupa Bogdan; umuknimo.

Nastavak slušaj besplatno