Istorijska tragedija u pet činova Matije Bana iz 1857. Prati poslednje godine srpske srednjovekovne države i smrt cara Uroša Petog, okruženu borbama velmoža. Vredi je slušati zbog dramskog prikaza dvorskih i političkih sukoba tog vremena.
Matija Ban Smrt Uroša Petoga ČIN PRVI POJAVA I Dvorska gradina. Carica pročitavši pismo savija ga. Knez Vuleta stoji pred njom. CARICA: Posve dobro: v'jeće dubrovačko Gotovo je da Uroša primi. — I tajno si i veoma vješto Stvar svršio; hvala ti, moj kneže. Ni ja ovdje zaludna ne stajah, Već iz stare mrzosti Mrnjavca Na Lazara žestok rat istjerah. Vojska vojsci već na domak došle, I biće se do sad sudarile. VULETA: Strah me, gospo, da knez ne podlegne Jačoj sili Vukašina kralja. CARICA: Ja zadržah nejednaku borbu Dok ne stjerah na jednakost sile. Hum uz kneza već pristao javno, A potajno i sva Raška stoji. Kralj još može računati samo Na romansku, maćedonsku oblast, I na zetsku.
VULETA: I to je još mnogo. Bar jesi li braću pridobila? CARICA: Bogdan mi je uv'jek desna ruka; Od Siniše Livera sam trgla, Te i ovaj već uza me stoji. Jedan Dejan krv iznevjerio, Čvrst ostajuć' uz nevjerna kralja. VULETA: Boji ga se; al' ne mislim da će Pomagat' mu iskreno do kraja. — Od kad pođoh, ti učini mnogo; Te sad nadu i ja s tobom d'jelim. A u radnju tako raširenu Da ti nije pronik'o Vukašin? CARICA: Ni po čemu još to ne opažam. Na Bogdana, k'o i svagda, gleda Poprijeko, ala još ne sumnja. VULETA: A car Uroš zna li što? CARICA: Još ništa. Sa vlastelom nek se nadjahuje, Nek po vazdan lovi s kraljevićem; A kad borba za njegovu krunu Rasplamti se izmeđ' dva takmaca,. Te se jedan u prašinu svali, Ja ću cara tad pobjediocu Ispod šaka trgnuti daleko, Da slobodan iz slobodna grada Propiše mu svoju carsku volju. VULETA: Slab je za to grad Dubrovnik, gospo. CARICA: Slab desnicom, ali jak je umom, Jak bogastvom, i svud na okolo Velemožnim prijatelj'ma svojim. Car će tamo sve što treba naći
Readnara
