Početak dela
Plač prvi: SAGRIJEŠENJE
"Vivendo
luxuriose
dissipavit
substantiam."
Luc. cap. 15.
Grozno suzim
gor'k plač
sada,
Gorko plačem
grozne suze,
Ke razmetni
sin njekada
Kajan s
grijeha ljevat
uze;
Je da i moje
grijehe oplaču
Suze u suzah,
plač u plaču.
Vječnoga Oca,
vječna Riječi,
Ka si umrlu
put uzela,
Da se od smrti
svijet izliječi
Ka svima
bješe život
spela,
Riječi, u
ljudskoj ka
naravi
Pravi čovjek si
i Bog pravi;
Ti sa neba
pošlji odi
Meni duha
prisvetoga,
Ki od Boga
oca ishodi
I od tebe sina
Boga,
Da on objavi s
moga glasa,
Za naš nauk,
što ti kaza!
Blag Jezuse, i
ti prosti,
Čim
razmišljam
vrh dubina
Neishitne tve
mudrosti,
Uz istinu ka
taština
Ako s moje
slabe svijesti
Priloži se i
namjesti.
Za otvrdnutu
svijes
prignuti25
Na skrušenje
od pokore,
Trijebi je od
svijeta
spomenuti
Himbe i varke
sve najgore,
I da prostit
vlas višnja je
Vazda
spravna, tko
se kaje:
Tako i ljekar s
prva od
svudi31
Istečenu ranu
otkrije;
Ni ga smuća,
ne ga trudi,
Što nečisti crv
izije:
Donijet bo je
sva odluka
Dugo zdravlje
s kracih muka.
O grešniče, u
zlu tvomu37
K vječnomu se
dobru uteci,
U izgledu viđ
ovomu
Sebe istoga,
kaj se i reci,
Veće božje da
je smiljenje,
Neg sve
ljudsko
sagriješenje.
Dan večerom,
čovjek
svrhom43
U životu svom
se hvali;
Milos Višnji
dijeli s vrhom
Svijem, ki su u
njega ufali:
Sviđ se, vjeruj,
ufaj, sluša',
Što skrušena
stječe duša.
Pod česvinam
grm prignuti49
Gdi u spletenu
gaju raste,
A o klisurah
strme ljuti
Gledaš visjet
divje hraste,
Ter pod
snijegom vrsi
bijeli
Planinam su
posijedjeli.
Sin, ki dio
blaga očina
Rasu, čim se
blude tiri,
Sharan
stražnik od
živina,
Kijeh želudom
gora žiri,
Na hrek jedan
suh se biše
Naslonio teško
odviše.
Tuj, čim
skončan u
životu
Jedva
uzdahne
podiraše,
Mrući od
glada žirnom
skotu
Na jestojsci
zavidjaše,
Nasitit se
želeć veće
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
