Početak dela
Babovanje
I
BABOVANJE
Sluge zove Ivša
bane
usred kule jake
svoje,
a na trgu
Markovome:
»Ajte amo,
sluge moje,
steklišad mi
izvedite,
štono sam je
uapsiti dao
a po svome
Mateku fiškalu.
Još i Jozu
starog
žurnalistu,
što s početka
sve nas
hrabrijaše,
i svim mudre
savjete davaše,
a najednoć sad
je drhtat stao,
te me rđa
svjetovaše,
da pustimo u
božjem ih
miru,
jer steklišad,
reče, da su
ljuta:
oni će se
poigrati jošte
s
austrijanskom
mojom sijedom
glavom:
ko da strepi
mrki Ivša
sa stekliškog
gladna miša.«
Hitre sluge
poslušaše,
izvedoše
tamničare.
Oko svakom
božjim tresom
sipa,
a sa lica prezir
i hladnoća.
Kad ih vidje
silan Ivša,
on namaknu
Bachove
patente,
i čovječne iz
njih paragrafe,
pak austrijskim
dariva ih
darom,
sam on vazda
vjeran
austrijanac,
vazda vjeran i
vazda lojalan.
Mignu prstom
gojnijem
pandurom,
kimnu glavom
mudrim
kapetanom,
dupnu nogom
na špijune
vješte.
Zatim vjernoj
svojoj družbi
dijeli,
kome kolac,
kome li
konopac,
kome kakvu
slukavu
kusturu,
kome pušku,
kome i
revolver.
A naposeb
mrki nalog
daje,
da mu štite
danju i u noći
lonjskopoljskog
slavnoga
junaka,
desnu ruku –
Mateka fiškala.
A pak zatim
planu na
stekliše:
»Vidite li,
kakvi to su
dari
vam i vašem
pustinjaku
Starom,
vi bo kako, svi
stekliši tako.«
Ivša reče, al
tamnovat
za Staroga
vjeru svetu
teško nije, tko
se za nju bije.
Praskala mu
okna
narodnjaka,
da su ista
grmila nebesa.
Mnogo srce
starih
rodoljuba
i zakuka i ljuto
zaplaka
sa stekliške
obijesti i
bijesa.
Zviznu kamen
nekoliko puta,
krcnu staklo
nekoliko puta,
eko puče i na
sto komadah,
zadrhtaše duše
narodnjačke,
zaljuljaše te im
trbušine,
al ne pisnu ta
steklišad
mlada,
niti pisnu, niti
zubi škrinu.
Puno polje
stakla i
kamenja:
niti pisnu, niti
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
