Početak dela
Pozorišna kafana
Pisac: Branislav Nušić
Ceo onaj vedri i veseli Beograd koji smo pomenuli kod Dardanela - kada se ova kafana porušila - preselio se u Pozorišnu kafanu. Nisu prešli svi do jednoga posetioca, rasturilo ih se mnogo i po kafanicama u Makedonskoj (sada Poenkareovoj) i u Skadarskoj ulici, ali se onaj duh dardanelski, ona atmosfera, ona sredina, prebacila u
Pozorišnu kafanu i tu nastavila da živi svojim životom.
Pozorišna kafana, na dnu Vasine i Dositejeve ulice, baš prema samome Narodnome pozorištu, bila je najpre namenjena drugim ciljevima. Njeni raniji zakupci, pre rušenja Dardanela, smatrali su da sam položaj njen zahteva da bude svratište otmenijih i novčanijih pozorišnih posetilaca posle predstave koji će, uz čašu penušavoga muma i uz pesmu peštanskih kafešantankinja u kratkim suknjicama, probditi onaj deo noći od pozorišne predstave pa do zore. Otuda je u ranije doba - a naročito kada joj je zakupac bio Laza Miodragović -
Pozorišna kafana bila stalan kafe-šantan i zborište mladih, bogatih naslednika iz čaršije, bankarskih činovnika, mladih oficira i činovnika. Taj kafe-šantanski period Pozorišne kafane trajao je sve dok jednoga dana nije u nju uskočio jedan drumski kafedžija sa Umke, te širom otvorio vrata boemskoj demokratiji a ova, ostavši i inače bez krova nad glavom, posle rušenja Dardanela, slegla se tamo, i unela svoj život, svoj način veselja, te i samoj kafani dala sasvim drugu fizionomiju. Tada je, mesto peštanskih pevačica u kratkoj suknji, zapevao sa bine Salko Cicvarić sa dugim turom, a mesto mumšampanja pijuckali su boemi po dva deci vina očekujući ko će im i to platiti.
Prvi kafedžija Pozorišne kafane bio je Mita Bazrđan koji ju je držao u ortakluku sa nekakvim Ferarijem, Italijanom, koji je držao kujnu. Taj se Ferari nakon tri godine ubio, čini mi se zbog žene, te je kafana ostala samo na Bazrđanu. Posle Bazrđana ju je preuzeo Laza
Nastavak slušaj besplatno