Pavlimir je istorijska tragikomedija Junija Palmotića o osnivanju Dubrovnika. Nastala prema građi iz Letopisa popa Dukljanina, prati događaje kroz nekoliko naraštaja i meša ih s fantastičnim likovima koji predstavljaju dobre i zle sile. Vredi je slušati kao barokno dramsko viđenje dubrovačke prošlosti i sudbine zajednice.
Najpoznatije Palmotićevo djelo, istorijska tragikomedija Pavlimir, govori o osnivanju grada Dubrovnika. Zasnovana na građi iz Ljetopisa popa Dukljanina, opisuje događaje koji se protežu kroz nekoliko naraštaja, isprepletene s čudesnim i fantastičnim likovima koji utjelovljuju dobre i zle sile.
Junije Palmotić:
Pavlimir
Prikazan prid Dvorom od družine isprazne 22. fevrara 1632.
IMENA KOJA ULAZE U OVO PRIKAZAN'JE:
Prolog: Epidavro grad.
Tmor, vilenik.
Sniježnica, vilenica.
Strmogor, kralj od vilenika.
Pavlimir i družina.
Skup pastijera.
Srđ.
Dubravko, drug Srđev.
Margarita i drúge Margaritine.
Nakazni pakljene.
Glasnik.
Poklisari.
Ja sam, drazi moji građani, kijeh sloboda slatka vlada, Epidavro grad poznani, stan čestiti vaš njekada. Vrha dođe môj visini bojnijeh Gota sila od prije, paka silni Saracini, čeljad vrla od Libije. Prve vojske za me trudne štete posla sjever mrazni; druge strana od poludne, zemlja kotna zlijeh nakazni. Moj puk stari s krepkom svijesti podnije ove teške zgode, ki s visokom jošte česti prednje uživa sve slobode. Posred Graca i Spilana jedni mirne dni borave; čestitija druzijeh strana lijepe uživa sve dubrave. Po ovijeh mjestijeh zasve ovako raspršani živu pose, srcem skladni svi jednako od pastijera ruha nose. Mirna se ova njih haljina potištena ne ima reći: svijetle krvi veličina i u pastijerskoj sijeva odjeći; svijetle krvi, kâ iz Rima po plemenu slavna izvire, kâ hrabrenijem građanima jur naseli moje mire. Vrh njihove štete sada (što ne smije smrt neprava!) svraća pastijer krotka stada i zelena niče trava.
Readnara
