Readnara

Radnički pokret u Srbiji

Dimitrije Tucović

  • Istorija
  • Jezik knjige: srpski
  • 6 strana

Tucovićeva studija iz 1909. o istoriji socijalističkog i radničkog pokreta u Srbiji. Prati prve odjeke socijalističkih ideja sedamdesetih godina 19. veka i ulogu Svetozara Markovića, kao i uticaj ruske revolucionarne misli i utopijskog socijalizma. Dragocena je za razumevanje društvenih i političkih prilika tog vremena.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

RADNIČKI POKRET

U SRBIJI

Pisac: Dimitrije Tucović

Tucovićeva studija iz 1909. godine o istoriji socijalističkog i radničkog pokreta u Srbiji.

Prvi zvuci socijalističkih ideja u Srbiji čuli su se sedamdesetih godina prošloga veka i bili su odjek revolucionarnog pokreta u

Rusiji i utopijskog socijalizma uopšte. Prvi i veoma daroviti nosilac njihov, Svetozar Marković, izašao je iz škole Černiševskog i vaspitavao se i napajao revolucionarnim idejama u društvu ruske omladine. Iz relativno obilnih celokupnih dela, koje je ostavio iza sebe kao plod kratkog veka od 27 godina, vidi se da je Svetozar

Marković bio intimno upoznat sa socijalnim strujama svoga vremena i da je stajao na visini savremene nauke.

Ali što je uticaj Černiševskoga bio jači od uticaja Marksova, čiji

Kapital nije ostao nepoznat našem velikom idealisti, može se objasniti ne ličnim već socijalnim momentom. Naime, za ekonomske, socijalne i političke prilike u kojima je Svetozar imao da dela mnogo je više odgovarala škola Černiševskoga od škole Marksove. U nedostatku radničke klase, čija je istorijska uloga kao nosioca radničkog pokreta i socijalističke ideje mogla imati za Svetozara i njegove drugove samo teorijski značaj, oni su našli utehe i naknade u zadrugama, kao što su njihovi ruski učitelji računali na mir. Šta više, ovdašnje prilike u Srbiji bile su još podesnije za reformatorske ideje onoga vremena, jer se pored zadruga nalazilo još znatnih ostataka opštinske svojine, a u narodu su bile još sveže ideje o uzajamnom potpomaganju i oslobođenju koje su se pod turskom vladavinom održavale. Ne treba zaboraviti da su bile još žive generacije koje su se rađale za vreme grandiozne borbe za oslobođenje ispod Turaka. Te „demokratske ustanove“, kako ih je Svetozar nazivao, imale su da budu elementi socijalnoga preobražaja, oslonac za njihovu akciju.

„Za socijalni prevrat, pisao je on, ostaju kod nas dva puta: ili će se kod nas najpre razviti veliko kapitalističko gazdinstvo i podela na kapitaliste i radnike u proizvodnji, i tada će se socijalni prevrat

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti