Početak dela
Mađarizacija i preporod
Bunjevaca
Pisac: Vasa Stajić
Glasnik istoriskog društva u Novom Sadu VIII/1 (1935), 50-93.
Imenovan krajem godine 1928, direktorom gimnazije u Subotici, smatrao sam svojom dužnošću da se pozabavim problemom Bunjevaca. Moje zdravlje i moj način života bili su tada već taki da sam to mogao činiti samo na osnovu literature, a još više na osnovu subotičkih arhiva; u društvo
Bunjevaca nisam zalazio, još manje sam ih mogao tražiti na njihovim salašima.
Književni izvori za moje studije bili su: monografija profesora Iványi;[1] zatim, časopisi i brošure koji su izlazili u Subotici. Ove sam nalazio u gradskoj biblioteci; njoj je tada na čelu stajao davnašnji moj stariji prijatelj
Mijo Mandić; ovaj mi je ljubazno davao na upotrebu svaku knjigu, svaki časopis, ne pitajući se, da li je knjiga svojina biblioteke, ili negova lična svojina. Komplet Nevena mi je stavio na raspolaganje mlađi moj prijatelj
Ivan Vojnić-Tunić.
Arhivskih podataka sam najviše našao u gradskom arhivu koji je idealno sačuvan počev od godine 1779; i g. Horvacki, koji je tada rukovao ovim arhivom, u mnogome je omogućio ova proučavanja svojom predusretljivošću. Manje sam iskoristio biblioteku i arhiv subotičkih franjevaca kojima je tada na čelu bio O. Kulundžić; zagledao sam i najstarije matice Subotice koje se čuvaju u rimokatoličkoj parohiji. Najzad, mnogo podataka sadrži i arhiv muške gimnazije u Subotice, naročito za vreme
1795−1918.
U Subotici nisam dosta ostao da bih izradio dovršenu kakvu studiju. Pri obilju materijala, premalo je dve godine; dvadeset godina bilo bi možda dosta. Bojati se, međutim, da se još dugo neće naći Subotičanin koji zna latinski, srpsko-hrvatski, mađarski i nemački jezik, a kome će prošlost
Subotice biti toliko mila, da će joj posvetiti onoliko godina proučavanja, koliko to zahteva obilje materijala i teškoća problema.
Zato, svestan nepotpunosti ovih proučavanja, rešio sam se da ih objavim.
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
