Hasanaginica (drama) Alekse Šantića je dramsko delo nadahnuto istoimenom narodnom baladom. Smeštena u bogatu bosansku kuću, drama počinje prizorom u kojem Merima peva uspavanku nad kolevkom. Kroz sudbinu junakinje i njene porodice, komad govori o ljubavi, časti, gubitku i snazi predanja; vredi ga slušati zbog poetskog jezika i dramske atmosfere.
(Bogata turska soba. U pozadini dva rastvorena prozora što gledaju u baštu uz čije se demire, spolja, vije procvali đulbehar.
Ispod prozora minderluk sa jastucima. U desnom uglu, pred minderlukom, jedna oveća muntafta, na kojoj je nargila, nekoliko fildžana u žutim zarfovima i jedna srebrna kutija za šećer. S lijeve i desne strane, u dnu vrata, a više njih, rafovi po kojima je poređano razno starinsko posuđe, između koga proviruje po koja naranča, limun i dunja. O desnom zidu visi starinsko bogato oružje: jatagani, džeferdari, male puške kremenjače i jedan vezen silah. Ispod oružja starinski sto zastrt zelenom čohom; na njemu više testa fišeka, a uz to i pribor za čišćenje oružja. Naprijed, pred stolom, zeleni bosanski sanduk. S lijeve strane, naprijed, starinska kolijevka pokrivena granatim vezenim jorganom, od crvene svile, zelenih ivica. Za kolijevkom, na dušecima, spavaju Zlatija i Zerina. Po podu teški granati ćilim. Soba miriše uvehlim bosiokom.
Osvitno je doba, te se po prozorima zaigrava rana zorina crven, dok se iz bašte na mahove čuje pjevanje ptica. Prije nego li se zavjesa digne, orkestar svira uvertiru pjesme uspavanke.)
Merima:
(Sjedi uz kolijevku, ljulja Rašida i uz tihu pratnju orkestra pjeva)