Početak dela
Aleksa Šantić
Oče blagoslovi
OČE BLAGOSLOVI
- PRIPOVJETKA IZ MOSTARA -
E ko bi se mogao nadati, da će gazda Simina šći Koviljka, koju on voli kao zenicu oka svoga, poći za korovođu, kome je sav imetak u violini!?
Po cijelom Mostaru pukao glas, a ta novost bijaše ženama glavni predmet razgovoru.
Baš je bila neđelja, kad se iz crkve navratih malo kod moje tetke
Vase na kafu. Ona ni pet ni šest, već onako bez pozdrava i začuđeno upita me:
- Ta molim te, je li istina, da će se Koviljka Simina sa onijem
Čehom korovođom vjenčati?! Jao, jao lude druge! Ta ona može imati od prvije' gazdića najljepšega.
Ja slegoh ramena i rekoh joj da o tome ništa ne znam.
Meni to ne bijaše vjerovatno, te kad se pozdravih sa tetkom, odem upravo u rodice Koviljčine Mile, s kojom sam još od đetinjstva poznat, Držao sam stalno, da ona o tome sve zna, a nisam se ni prevario.
Evo kako je bilo:
Bedžih Kuzmik, korovođa pjevačkog društva, nastanio se baš u kuću, koja gleda u Koviljčine prozore. Divan mladić, da mu treba tražiti takmaca. E ne zna se, brate, da li je širi, da li je viši! Snažan, lijep i dobar mladić, a mlad, tek ako mu je dvadeset i dvije. Njegovo veliko čelo izdaje ga za umjetnika, a u očima mu sija pjesnički žar. Bio je rodom iz Češke, a prešao je bio u pravoslavlje.
Svako, ko je prolazio ispred kuće stare Krune, gazdarice ovog mladog Čeha, osvrćao se na prozor. otkuda se ljevahu tihi zvuci violine, puni svete tuge, čežnje i ljubavi. Ti zvuci stvarali su se pod vještim prstima mladoga Čeha. No bila je jedna duša, koju su ti zvuci vodili daleko, daleko, neđe, đe nikad ljudska noga kročila nije; đe
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
