„Zimska pesma“ je vedra dečja pesma Jovana Jovanovića Zmaja. Opisuje radost zime, snega i igre na ledu, uz poziv da se izađe napolje i uživa u hladnoći. Vredi je slušati zbog živog ritma i topline koja zimu pretvara u veselje.
Zimska pesma: lirska pesma — kratak sadržaj, likovi i tema
Književni rod i vrsta
lirika, pesma za decu
Mesto i vreme radnje
Napolju, zimi, kada veje sneg.
Tema
Dečja igra na snegu i ledu zimi i radost uprkos hladnoći.
Ideja
Zima nije strašna onome ko je zdrav i veseo; kretanje i igra pobeđuju hladnoću i donose osećaj slobode.
Glavni likovi
Lirski subjekat — Dete koje se ne plaši zime, poziva druge napolje i raduje se igri na snegu i ledu.
Seka Zorka — Devojčica koju lirski subjekat bodri da ne stane, da bude prva i da čučne na led.
Kratak sadržaj (otkriva kraj)
Pesma počinje uzvikom „Zima, zima, e, pa šta je?”: lirski subjekat poručuje da zima nije lav i da se ne boji onaj ko je zdrav. Zatim poziva napolje svakoga ko je momak, jer tamo veje krupan sneg i navejao je čitav bedem, čitav breg. Ističe da mu zima ne može ništa: može samo da mu pocrveni nosić, i to je sve. Onda bodri seku Zorku da ne stane, neka ona bude prva i neka samo čučne na led, jer će se sad zagrejati. Igra na ledu postaje „žive železnice”, trka i let. Na kraju se lirski subjekat oprašta od ptica i kaže da je sada ceo svet njihov.
Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.
Tekst dela
Zimska pesma Zima, zima, - e, pa šta je? Ako j' zima, nije lav! Zima, zima, - pa neka je, ne boji se ko je zdrav! Hajd' napolje momak ko je, tamo veje krupan sneg, vidiš onde navejo je čitav bedem, čitav breg. A šta može zima meni, šta mi može, šta mi sme?! Nek mi nosić pocrveni, eto to je, to je sve. Seka Zorka, nemoj stati, tvoj nek bude prvi red; sad ćemo se zagrejati, - čučni samo na taj led! Gle sad žive železnice, - to je trka, to je let. Zbogom, ptice krilatice, naš je sada ceo svet!