Readnara

Vaskrs države srpske

Stojan Novaković

  • Istorija
  • Jezik knjige: srpski
  • 14 strana

Istorijsko delo Stojana Novakovića o obnovi srpske države i prilikama u Beogradskom pašaluku s početka 19. veka. Prati odnose Turaka i Srba, Prvi srpski ustanak i ličnosti poput Karađorđa i Hafis-paše. Zanimljivo je kao jasan prikaz jednog ključnog razdoblja srpske istorije.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Vaskrs države srpske

(1904)

Pisac: Novaković Stojan

Beograd 1904, 37-60 217-218, 219-221

Po svome starom običaju, Turci se nimalo nisu koristili vremenom.

Njihovo kolebanje da Srbima prvašnje umerene zahteve priznadu, kao što su pred jesen 1804 u izgled stavljali, u toliko je manje bilo opravdano, u koliko se u Beogradu življe pokazala njihova nemoć da među samim Turcima vaspostave red i da naredbama centralne vlasti pribave potpunu poslušnost i tvrđu bar među svojim najbližim ljudima. Uzalud su Turci želeli da u Beogradskom Pašaluku povrate stari red i da hrišćane oklevanjem i lepim načinom potčine, kad su hrišćani videli i njihovu neiskrenost, suviše providnu, i njihovu slabost i rđavu volju da što čine protiv neobuzdanih fanatika svoje vere. Srbi su dobro videli da se starinsko samovoljno i pusto turkovanje ipak više ceni u srcima Turaka, i onih što su tobože odani pravdi i umerenosti, nego priznanje kakvih bilo prava hrišćanima, jer im je to do kraja bilo i nepovoljno i odvratno.

Srbi su, međutim, kao organizovana celina snažili se već tim što su toliko vreme držali deset okruga Beogradskoga Pašaluka u potpunoj svojoj vlasti, i što je vremenom, iz dana u dan, raslo njihovo samopouzdanje. Posle odlaska Bećir-pašina, stvarni gospodar

Beograda, Gušanac-Alija, krdžalijski starešina, pobrati se i izmenja poklone s Karađorđem, s Jakovom Nenadovićem i s Jankom Katićem, i tako se i među njima načini neko primirje, koje je trajalo sve do u leto

1805, gotovo do sukoba s Hafis-pašom. Davnašnja želja srpska da im se u seoski život Turci ne mešaju beše postala delo. Kako za gradove oni ni onako nisu marili, jer su gotovo sve starešine bili seljaci, a u gradovima su mahom stanovali Turci, - srpske su tadašnje želje bile izvršene u onom što su u rukama imali. I u toliko im se teže to iz ruku ispuštalo, što im je slađe bilo. Na tu osnovicu lako je bilo prionuti željama i idejama školovanih ljudi o vaspostavljanju države i slobode srpske. Neškolovane starešine znale su to takođe iz narodnih tradicija i pesama i osećajući po instinktu da njihovu poslu

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti