Prva brazda je seoska pripovetka Milovana Glišića. Posle muževljeve smrti udovica Miona sama odgaja troje dece i teško održava kuću i imanje; pomaže joj muževljeva rodbina, a najviše brat Jelenko, koji je nagovara da se preseli k njima. Vredi je slušati zbog tople i realistične slike seoskog života, porodične dužnosti i tihe ženine istrajnosti.
Prva brazda: pripovetka — kratak sadržaj, likovi i tema
Književni rod i vrsta
epika, pripovetka
Mesto i vreme radnje
Selo Velika Vrbnica pod planinom Vratarnom, nekoliko godina posle pogibije Sibina Džamića u ratu iza Jankove klisure, u vreme časnog posta kada zima prolazi i počinje oranje.
Tema
Samohrana udovica Miona posle pogibije muža sama čuva domaćinstvo, podiže troje dece i dočekuje dan kada njen najstariji sin Ognjan uzore prvu brazdu.
Ideja
Rad, požrtvovanje i majčinska ljubav mogu sačuvati porodično ognjište; deca odgajena u radu postaju najveća radost i pravi oslonac kuće.
Glavni likovi
Miona — Udovica pokojnog Sibina Džamića, otresita, vredna i požrtvovana majka koja sama podiže troje dece i čuva kuću.
Ognjan — Najstariji sin Mionin, petnaestogodišnjak, đak koji je završio četvrti razred i sam uzore prvu brazdu.
Dušanka — Mionina kći, trinaestogodišnjakinja, vredna i samostalna u kućnim poslovima.
Senadin — Najmlađi Mionin sin, devetogodišnjak, đak prvog razreda; kadar da pričuva jaganjce i istera ovce.
Jelenko — Mlađi brat pokojnog Sibina, dobrodušan, pomaže Mioni u težim poljskim poslovima.
Kratak sadržaj (otkriva kraj)
U selu Velikoj Vrbnici, pod planinom Vratarnom, živi udovica Miona. Njen muž Sibin Džamić poginuo je u ratu iza Jankove klisure i ostavio je sa troje male dece: Ognjanom, Dušankom i Senadinom. Miona neće da se preuda niti da napusti kuću, već sama preuzima ratarske poslove; pomažu joj Sibinova braća, najviše mlađi brat Jelenko, ali ona čuva ognjište i želi da deca odrastu u svome domu. Godine prolaze, deca poodrastu: Ognjan ima petnaest godina i ide u školu, Dušanka trinaest i odmenjuje majku u kući, a Senadin devet i može da pričuva stoku. Miona je ispunila pokojnikovu želju da školuje Ognjana, pa ljudi i Jelenko sa stricem Jezdimirom zamere što ga ne ostavi kod kuće; ona odgovara da joj deca neće biti slepa kod očiju i da će poslati i Senadina. U vreme časnog posta, kad počinje oranje, Miona se vraća iz čaršije i saznaje od Dušanke da je Ognjan otišao s volovima i ralom na njivu iza laza kako bi je obradovao. Ona mu odnosi ručak i zatiče ga kako je uzorao prvu brazdu. Gleda ga s ponosom, služi ga, plače i smeje se od sreće, govoreći da sada ima sina i domaćina. Vraća se kući pevajući, uverena da je njena kuća dobila pravog radnika i oslonac.
Pregled je napisan uz pomoć veštačke inteligencije na osnovu celog teksta dela. Za školski rad proverite detalje u samom delu.
Početak dela
Prva brazda
Pisac: Milovan Glišić
Uvrh sela Velike Vrbnice, čak gore - već pod planinom
Vratarnom - vidi se odovud, s Latkovačkih pogledi, skromna seoska kućica i uz nju dve-tri zgradice. To je kuća udovice
Mione.
Pokojni Sibin Džamić poginuo je u drugome ratu iza Jankove klisure.
I sad se pričaju priče o Sibinovom junaštvu i kuraži. Ko ga god spomene u Velikoj Vrbici, svak će reći: „Bog da ga prosti!...“
Njegova Miona ostade samohrana s troje siročadi. Dva sinčića i jedna kći. Sve jedno drugom do uveta. Najstarijem, Ognjanu, beše tek sedam godina.
Seosku kuću ne može zadesiti grđa nesreća nego kad ostane bez muške glave.
Ta je nesreća zadesila još mnoge kuće u ovome kraju. Mnoga udovica žalila je i prežalila svoga domaćina. Posle godinudve dana neka se preudade; neka ode u rod i odvede svoju decu tuđem ocu. Sibinova Miona ne htede se ugledati na svoje, po nesreći, druge. Otresita i vredna žena prihvati u svoje ruke i teške ratarske poslove...
Mioni se sve činilo - doći će Sibin, pa kako će mu pogledati u oči kad zateče svoju kuću rasturenu i pustu!...
Pokojni Sibin ima dosta braće i bratanaca, odeljaka. Svi su vredni, otresiti, dobrodušni ljudi. Nema dana kad se koji od njih ne svrati kući Mioninoj - da joj pomogne štogod.