Početak dela
Jovan Subotić
Miloš Obilić
MILOŠ OBILIĆ
TRAGEDIJA U PET ČINOVA
u stank
MILOŠ OBILIĆ
TRAGEDIJA U PET ČINOVA
u stank
LICA
LAZAR, car srpski
VISOKI STEVAN, sin
JUG BOGDAN, tast carev
VUK BRANKOVIĆ, zet carev
MILOŠ OBILIĆ, zet carev
PATRIJARH srpski
BANOVIĆ STRAHINjA, vojvoda
ĐURAĆ BAOŠIĆ, vojvoda
STEPAN MUSIĆ, vojvoda
SRĐA ZLOPOGLEĐA, vojvoda
MILAN TOPLICA, vojvoda
IVAN KOSANČIĆ, vojvoda
BOŠKO JUGOVIĆ, vojvoda
Osam Jugovića
Više knezova
Više vojnika
Dvoranin
PRVI, DRUGI, TREĆI momak carev
PRVI, DRUGI srpski časnik
PRVI, DRUGI, TREĆI srpski vojnik
Vojnik Brankovićev
PRVI, DRUGI, TREĆI iz sprovoda
MURAT I, car turski
BAJAZIT, sin njegov
OSMAN, turski vezir
JUSUF, paša turski
Uhoda turski
Časnik turski
PRVI, DRUGI, TREĆI Turčin
Stražar turski
Više paša
Više časnika turskih
Više vojnika tuskih
CARICA MILICA, supruga cara Lazara
MARA BRANKOVIĆKA
VUKOSAVA OBILIĆKA, kćeri njihove
JEVROSIMA, dojilja Vukosavina
JERINA, dvorkinja Marina
Mesto: Kruševac. Kosovo. Priština. Vreme: 1389,
PRVI ČIN
PRVI PRIZOR
Dvorana u dvoru cara Lazara. Jevrosama. Jerina
JEVROSIMA (spremajući):
Jošt’ mi samo ovaj stol pomozi
Tamo bliže k’ prozoru staviti,
Gospe će nam stan vezak vesti,
Pa im valja što više svetlosti.
JERINA:
Hoću, majko, kako ne bih htela,
Ta tim samo činim što sam dužna,
I moja će tu vesti gospođa.
JEVROSIMA:
Oh, da mi je jošt’ danas umreti!
JERINA:
Jao, meni, kakva je to želja?
Lakše, majko, da te Bog ne čuje!
Sad da umreš, kad je ova kuća
Puna sreće i puna veselja!
JEVROSIMA:
Baš zbog toga! Kako bih ti lako
Danas legla u crnu zemljicu
Znajuć', da ih koji su mi mili
Sve ostavljam puno zadovoljne.
Što bih bolje mogla doživiti?
A pošto se kolo sreće okreće,
I za letom tužna ide zima,
Nit’ nam nebo uvek vedro stoji,
Kad bih bolje mogla uklonit’ se?
JERINA:
Živi samo i raduj se s nama.
Dosta će te i u grobu biti!
JEVROSIMA:
Nastavak slušaj besplatno
Readnara
