Readnara

Volšebni magarac

Jovan Sterija Popović

  • Drama
  • Jezik knjige: srpski
  • 16 strana

Volšebni magarac je jednočina komedija Jovana Sterije Popovića, klasika srpske dramske književnosti. Kroz likove seoskog Marka, đaka i Jakova prikazuje komične situacije i ljudske slabosti. Kratka je i duhovita, pa je zanimljiva za slušanje.

Poslušajte početak

Slušaj prvih 5 strana bez registracije Slušaj celu knjigu besplatno

Već imate nalog? Prijavite se i slušajte

Besplatno, uz besplatnu registraciju. Knjigu čita glas generisan veštačkom inteligencijom; tekst prati čitanje.

Ugradi na svoj sajt

Za nastavnike i škole: nalepite kod na sajt ili blog.

Ilustracija korice je generisana veštačkom inteligencijom.

Izvor teksta: sr.wikisource.org · Delo je u javnom domenu.

Početak dela

Jovan Sterija Popović
Volšebni magarac

Jovan Sterija Popović
Volšebni magarac
Jovan Sterija Popović
VOLŠEBNI MAGARAC
KOMEDIJA U JEDNOM AKTU
LICA:
SELjAK
MARKO
MILOŠ đaci
JAKOV

Jovan Sterija Popović
Volšebni magarac
Jovan Sterija Popović
VOLŠEBNI MAGARAC
KOMEDIJA U JEDNOM AKTU
LICA:
SELjAK
MARKO
MILOŠ đaci
JAKOV

Jovan Sterija Popović

Volšebni magarac

POZORIJE 1.

(U JEDNOM KRAJU POZORIJA SELjAK, TRI ĐAKA STUPE

PEVAJUĆI.)

MARKO: Dobra volja, vruća krv, lake noge jesu stupci, na kojima ceo svet počiva. Mlad čovek sve ovo ima, zato on i najveće vnimanije zaslužuje.

JAKOV: Osim kad glavom o zid lupi.

MARKO: Glavom lupiti — znači u podobnom slučaju predostorožniji bivati. Dok se starac iskašlje, donde je mladić izvršio nameru. Zar bi Napoleon tako silan bio, da nije mlade generale imao? Život je kao vino, koje se iz sile i vodeni čestica sastoji. Sila je duh, duh je mladost, mladost život, voda starost.

MILOŠ: A iskustvo?

MARKO: Iskustvo je stari put za poznatog putnika. Sad ću ja faliti onog koji je deset redi jednim drumom išao, i nije put pomeo! Ali načini novi put, ukloni kažiput, pak onda, ko ne zađe, reci mu: aferim! — Znate, kad su filozofi došli kušati učene ljude u Atini, ko je izbavio profesore od srama, nego đaci? — Filozofi, strašnn zverovi! Kudrava kosa, nečiste aljine, nabrano čelo, pak eto ti filozofa. Ali mora i brojanice po sokaku da nosi. Dakako! Ko će drukčije u stanju biti misliti?! Kako uzmeš brojanice u ruku, eto ti misli same trče, kako god zecovi u proleće. — Ko si ti, filozofu? Ja sam idealista. Šta je to? To je to: što god vidiš po svetu, toga nema u stvari, nego se tebi samo čini. Dakle, sunca nema na svetu, nego se nama samo čini. (Uvati Miloša za kose.) Šta čuvstvuješ ti, ljubezni druže?

Nastavak slušaj besplatno

Možda će vam se dopasti